Pločice podne

Moderne tehnologije proizvodnje pločica

Razvoj tehnologije u svim područjima doveo je tako do napretka i u proizvodnji pločica. Kada se usporede pločice ne samo otprije par desetljeća nego i one otprije nekoliko godina sa onima danas, razlika je drastična. Naravno da svako vrijeme ima svoje trendove i te ondašnje pločice su nekada bile u modi. Onda je i izbor bio manji, a danas je toliki da više ne znamo koje bi odabrali. Tako možemo naći bezbroj varijacija bilo da govorimo o dimenzijama, bojama, oblicima i teksturi.

Trendovi kod podnih pločica

Posljednjih godina u modi su imitacije raznih materijala. Tako se na tržištu mogu naći imitacije drva, kamena, metala, betona, cigle, tkanine, tapeta. Bilo da se odlučimo za moderni, rustikalni, retro ili industrijski stil uređenja prostora, današnje izvedbe pločica toliko vjerno imitiraju sve materijale da je vrlo lako naći neke po svom ukusu. Neke imitacije su toliko savršeno izvedene da se na prvu ne može ni prepoznati da se radi o keramici. Isto tako, mogu se naći i manje vjerne, manje kvalitetne i jeftinije imitacije za one koji su spremni izdvojiti manje novca, a žele postići određeni efekt.

Uz imitacije terakote, carrare, travertina, mramora, granita, kvarcita popularne su i španjolske, marokanske i heksagon pločice. Zbog svog izrazito naglašenog dekorativnog elementa stvaraju specifičan efekt u prostoru, ali to ima i svoju cijenu. Njihove cijene znaju biti dosta visoke, ali mogu se naći i jeftinije opcije zadovoljavajuće kvalitete. Uštede se mogu ostvariti tako da reduciramo broj dekor pločica koje su skuplje, a povećamo broj čistih pločica vodeći se onom manje je više.

Podne pločice mat, visoki sjaj, polusjaj

Podne pločice mogu imati završnu obradu mat, visoki sjaj (tal. levigato) i polusjaj (tal. lappato). Kada usporedimo današnje porculanske pločice visoki sjaj i one keramičke otprije razlika je ogromna. One visokog sjaja u pravilu imaju najvišu cijenu, dok su polusjajne cjenovno između mat i onih visokog sjaja.

Karakteristike vanjskih podnih pločica

• Protukliznost

 Označava se slovom R i brojem (R9, R10, R11, R12, R13). Ponekad se označava i sa dodatnim slovima npr. R11 C (A+B+C). Što je broj uz simbol R veći, to je i veći koeficijent protukliznosti. Znalo se desiti da se u vanjske prostore postave one koje nemaju zadovoljavajući koeficijent R. Neki su čak postavljali i one visokog sjaja. Takve ne moraju biti ni mokre, a da predstavljaju opasnost. Dovoljan je tanki sloj prašine da one budu nesigurne za hodanje. Zato treba biti oprezan.

Ako postavljamo keramiku u lođu koja je manje izložena vanjskim utjecajima možemo izabrati one s nižim koeficijentom protukliznosti. Balkoni, terase, prostori oko bazena tj. prostori koji su više izloženi vanjskim utjecajima zahtijevaju postavljanje onih s višim koeficijentom protukliznosti. Ovisno o namjeni prostora odabire se gres pločica s odgovarajućim koeficijentom R. Razlika je hoće li one biti postavljene u privatni stan ili javne prostore (wc-i, garderobe, bazeni) ili pak profesionalne kuhinje, industrijske pogone.

• Otpornost na smrzavanje 

Vanjske gres porculanske pločice uobičajeno na pakiranju imaju prikazan simbol pahulje koji potvrđuje da se radi o keramici tj. porculanu koji je otporan na niske temperature, snijeg, led. Bez obzira radi li se o područjima sa hladnom ili toplom klimom važno je pridržavati se uputa proizvođača. Bilo je slučajeva da se postavljaju unutarnje pločice u vanjske prostore. Tada može doći do pucanja pločica ili promjene u njezinoj boji. Stoga, nema potrebe riskirati, pogotovo u današnje vrijeme kada su česti vremenski ekstremi.

• Otpornost na kemijsko-fizičke utjecaje

Vanjske gres porculanske pločice se postavljaju u prostore gdje su uvjeti zahtjevniji (sunce, kiša, led, snijeg). Zbog toga se one za vanjska oblaganja razlikuju od onih za unutarnja. Osim što su izložene raznim vremenskim uvjetima pojačana je i njihova izloženost habanju, grebanju, općenito mehaničkim oštećenjima. Stoga se nad njima vrše različita testiranja kako bi zadovoljile standarde koje zahtijevaju vanjski prostori.

Postoji keramika koja je predviđena prvenstveno za unutarnje, ali se može koristiti i u vanjskim prostorima. Pogotovo ako se radi o  prostoru koji je manje izložen vanjskim utjecajima (lođa, natkrivena terasa, balkon). Takve pločice nemaju visoki koeficijent protukliznosti R, ali su otporne na vanjske utjecaje. Njih je lakše održavati jer imaju manje hrapavu površinu. Uglavnom, svaki prostor ima svoje specifičnosti te se tim trebamo voditi kod kupnje. Naravno da nije isto ako se opremaju lođe, balkoni, terase, prostori oko bazena ili pak javni prostori u kojima je velika prohodnost ljudi.

Laserski rezane, retificirane podne pločice

Laserski rezane, retificirane pločice kako podne tako i zidne su sve više zastupljene na tržištu. Pločice koje nisu laserski rezane prilikom postavljanja zahtijevaju širu fugu. Stoga su one retificirane vrlo popularne i sve je više onih koji se odlučuju za iste bez obzira na njihovu višu cijenu.

Varijacija boje pločice

Varijacija boje (eng. shade variation) se označava slovom V i brojevima 1, 2, 3 i 4. Što je veći broj uz slovo V to će se pločice više razlikovati po tonu tj. boji. Netko taj efekt mozaika želi, netko ne, tako da treba obratiti pozornost na tu oznaku prilikom kupnje.

Dimenzije podnih pločica

Što se tiče veličine nekada su one dimenzija 45×45 smatrane velikima. Danas su formati 30×60 i 60×60 postali standard. Najzastupljenije dimenzije podnih pločica su 30×30, 33×33, 33×50, 40×40, 45×45, 50×50, 50×100, 15×60, 30×60, 60×60, 16×100, 25×100. Kao najnoviji trend pojavile su se one uistinu velikih formata. Tako se na tržištu mogu naći dimenzije 160×320, 120×280, 120×240, 80×240, 60×240, 160×160, 120×120, 60×120, 80×80, 150×300, 100×300, 100×100, 90×90 debljine 6, 9, 12, 20 mm.

Načini postavljanja podnih pločica

Uz klasično postavljanje možemo se odlučiti i na romb postavljanje. One pravokutnog oblika možemo slagati na polovicu, trećinu pločice ili riblju kost. Sve više se koriste i moduli. Kombinacijom različitih dimenzija pločica (40×60, 30×40, 20×30, 20×40, 20×20, 33×33, 33×50, 50×50, 50×100) dobija se razigrana površina i dinamika u prostoru.

Vrste keramike

Najčešće korištene vrste keramike kako za oblaganje zidova tako i podova su crvena i bijela keramika te porculan. Porculan je kvalitetniji i čvršći od keramike pa samim tim i skuplji. Postoji više vrsta porculana koji može biti glazirani, neglazirani, gres, polirani, puni porculan (eng. full body porcelain).

 Klase keramike

Cijena pločica ovisi i o klasi kojoj iste pripadaju. Keramika može biti 1, 2, 3. i MS klase. Pločice 1. klase su one bez nedostataka. Kod onih 2, 3. i MS klase dolazi u određenom postotku kupljenih pločica do odstupanja u boji ili u dimenziji. Odstupanja su znatnija kako je broj klase veći tj. greške na pločicama su vidljivije. Samim tim im je i cijena niža. Prije postavljanja takve pločice treba dobro pregledati te one sa greškama eventualno postavljati na mjesta zaklonjena kućanskim uređajima, sanitarijama, elementima namještaja.